srijeda, 15.07.2009.

I'd come for you friends

Nitko nije rekao da će biti ovako. Bit ću tu za tebe kada budeš sam stajao na kiši. Bit ću tu za tebe jer si ti tu za mene. Kad si sa mnom stvari su savršene. Bit ću tu za tebe kao što sam uvijek bila. Nitko me nije tako poznavao. Ti si netko s kim je sve lakše, netko s kim ću se uvijek smijati. Netko tko zna sve najbolje i najgore u meni.
Oprosti mi sad. Od onda se svaki dan kajem. Mora postojati način da se iskupim. Znaš da bi došla za tebe, za nikoga osim za tebe, ali samo ako mi ti tako kažeš. Borila bih se za tebe, legla bih za tebe. Bila sam slijepa ali sada vidim. Sada vjerujem. Napokon znam što mi značiš. Osječam za tebe nešto što nitko drugi ne osječa. Ti si moj život i znaš da ću vijek doći za tebe bez obzira što mi se nađe na putu. Napravit ću sve za tebe.

ponedjeljak, 13.07.2009.

HP/LetećiOdred

Samo jednim osmijehom ti puniš me. Daješ svemu neki smisao. Dovoljan si mi samo ti. Pokraj tebe se iskjučim od ostatka svijeta. Moramo se maknnuti ili ćemo usahnuti a ti me uspravljaš onako kako znaš samo ti. I ti mi kažeš ma ne brini se i znam da će sve biti zauvijek dobro.
Ja od tebe ništa ne trebam. Samo nestajem, samo propadam. Svidjelo se tebi ili ne danas odlazim među oblake. Potrebno je malo začina da se život moj lijepšim učini. Potreban je korak ili dva da te prebolim da te zaboravim. Ti znaš da su sve ovo gluposti i da lažem ako kažem da me je bol napustila. Priznajem ti sad da mi ne ide u životu i naglas kažem gade volim te i previše.

nedjelja, 21.06.2009.

Knedla u grlu(1. dio)

Je li ovo ta učionica? Pa piše 13 valjda je, neznaš dok ne probaš... Uf dobro je pogodila sam... Eno Fan Re... njega znam iz osnovne.... A ono? Poznat mi je... mislim da je to ... Bivši moje frendice iako ga nikad nisam upoznala... Tko su ostali? Imam knedlu u grlu... Idem sjesti kod Fan Re dok je još slobodno...
Da tako je sve počelo... Bilo je to prije... Pa neznam prije koliko točno ali znam da je to bilo 1.9-og prvi dan škole... Upravo je tako počela jedna priča... Priča dvoje ljudi... Ok možda ne priča već sapunica...
No da nastavim gdje sam stala...
Blijedo gledam po razredu... Ona ženska izgleda emo... Plaši me...(Tek kasnije ću saznati da je to najbolje stvorenje na ovom svijetu) Otvorila su se vrata... neki minijaturni hiperaktivni patuljak ulazi... okej ovaj razred je definitivno pun čudaka ...
Zvono... Ovo je brzo prošlo... Ne vidim nikoga tko bi mi mogao potencijalni novi prijatelj ... Držim se ja Fan Re...

subota, 20.06.2009.

Pripremite se za najezdu Pingvin-konobara

Daklem... u zadnje vrijeme često znam naletjeti na članke o stranici missbimbo.com... Kako kažu, stranica loše utječe na djecu blabla devetogodišnjakinje se uspoređuju s igricom... Sporno je navodno to što se u igrici na lutki treba napraviti plastična operacija povečanja grudi, a djeca ispranih mozgova nakon te igrice pomahnitalo trče k svojim roditeljma s molbom za večim grudima (???)
naravno da ne... Neznam zašto večina ljudi misle da mala djeca ništa neznaju, da će napraviti sve što vide... Ok možda oće, ali koliko dugo? Djete vidi kamen i taj kamen ga zaintrigira, nakon pola minute vidi čep koji je postao novi objekt zabave, a kamen je pao u zaborav. Ovo je naravno banalan primjer ali poanta je ostala ista.
Gledajuči ovako... Nije li igranje te igrice ravno igranju neke bezazlene igrice u kojoj si ti pingvin koji poslužuje večeru... Znači li to da će djeca poželjeti postati pingvin-konobari?